Ima jedan ekstra Šaban
Ni jedan mu nije ravan
Mnogo voli da putuje
Jer strašno ga svrbi taban
S helikopterom dobaci
Čak tamo gdje su oblaci
A sa ptičije perspektive
On ne jebe sile žive
U svakom ga ima kutu
Jer stalno je on na putu
U Briselu, u Strazburu
Kuvaju mu masnu puru
Gdje god dođe njega časte
Skupa sa njim brke maste
Svakome je on potaman
Jer najgrđi to je Šaban.
Od našega nema većeg
Sad Šabana postojećeg
Njega bulja mnogo žulja
Zato mora da nas mulja
Mi volimo svog Šabana
Vožda, gurua, šamana
Svi znaju za našeg vrača
Nezajebljivog jebača
Šabana po dobrom znamo
Zato njemu mi tepamo
Pravi pravcat je usranko
Pa ga zovemo Šabanko